Pamtim to

Pamtim to kao da je bilo danas,
Kad je babo Dražen otisao od nas,
U ruci mu volan (srebreni),
Za reverom znacka bobova.
Kaz'o je da mu je dosta i Ksenije i jose i euroomnije,
I da ga naka nostalgija vuce,
Da ce se vratit' kad mu bude ceif.

Mi smo djeca cucali ispod jorgana,
Joso vikao: Ksenija, bona, pustite vana,
Vratit' ce se on, samo da propije sve.
Al' prodje otad trinaest Bajrama,
Ali babo Dražen se ne vrati k nama,
Kazu da ga je kod vrpolja satr'o voz.

Ja sam uletio u Facinu raju,
prodavao ldw u cashu,
krao po europcaru,
Prodavao farmerke.
Mislio sam da za to imam nekog slifa
I zaboravio rijeci rahmetli babe Dražena
U rijetkim trenucima kad je ovaj bio trijezan:
Bobo, veli,
Ko igra za Josu i zanemaruje euroomniju,
Zavrsice karijeru u nizerazrednom malonogometnom
Klubu “Split Gašperov”.
Fakat.

Kad murija uhvati Bobu,
I ovaj propjeva posle dva samara,
I rece o Josi sve sto zna.
Zaboravio je bio sve zajednicke akcije,
Zaboravio je bio sve zajednicke krađe,
Zaboravio je bio kako sam njega i onog malog Bracu
Dvaput spasio od belaja.

Sada u miru istraznog zatvora,
Razmisljam o rijecima rahmetli babe Dražena,
U rijetkim trenucima kad je ovaj bio trijezan:

Bobo, veli,
Ko igra za Josu i zanemaruje taktiku,
Zavrsice karijeru u nizerazrednom malonogometnom
Klubu “Split Gašperov”.
Fakat.